Predavanje Krešimira Mišaka, novinara i istraživača rubnih područja znanosti, bilo je posvećeno fascinantnom fenomenu sinkroniciteta.

Mišak je odmah na početku naglasio da je cijeli Svemir u sinkronicitetu, sugerirajući da ništa nije zaista slučajno, već je sve međusobno usklađeno i ima dublji smisao. Sinkronicitet je, kako objašnjava pozivajući se na definiciju Carla Gustava Junga, događaj koji krši uzročno-posljedični slijed, ali ima duboko značenje za osobu koja ga doživljava. To je, dakle, manifestacija dubljeg, nevidljivog kozmičkog reda i povezanosti, a ne puka slučajnost.

Kroz primjere iz života i literature, Mišak je potaknuo publiku na razmišljanje o ulozi intuicije i subjektivnog doživljaja u kreiranju naše svijesti o svijetu.

Sinkronicitet se jasno vidi i u prirodi. Odličan primjer je oblik voća i povrća koji simbolično ukazuje na organ na koji blagotvorno djeluje. Najplastičniji primjer je orah, čije su dvije polutke s naborima identične mozgu, a istovremeno je bogat omega-3 masnim kiselinama neophodnima za moždanu funkciju. Slično tome, prerezana mrkva sliči oku i dokazano pomaže vidu, grah sliči bubregu, a rajčica presjekom podsjeća na srce.

Jedna od najnevjerojatnijih manifestacija sinkroniciteta u međuljudskoj vezi jest priča o 10 -godišnjoj djevojčici Lauri Marton iz Londona. Ona je pustila balon s porukom koji je, putujući preko 200 kilometara, sletio u dvorište druge djevojčice koja se također zvala Laura Marton, bila je iste dobi, a čak su im i kućni ljubimci imali ista imena. Ovakva nevjerojatna podudarnost dokazuje da kozmička povezanost nadilazi i prostor i vjerojatnost.

Mišak je naglasio da se fenomen sinkroniciteta sve više povećava u 21. stoljeću, što ga navodi na zaključak da se sve više ljudi "budi" za ovu duboku činjenicu. Da bi se sinkroniciteti primijetili i razumjeli, potrebna je samo otvorenost uma, svjesna pozornost i mirnoća onoga tko poruku prima.